“Za koleginu ženu sam uvijek bio u fazonu što li je oženio, nije neka ljepotica…
Dok on ide tip top sređen, ona se čak i ne šminka, ima bubuljice, buckasta je… ali kad smo počeli malo više svi da se družimo, shvatio sam da je ona jako dobra osoba, domaćica, prepametna, vrijedna, dok on radi ona brine o svemu, djetetu, kući, organizaciji svega, čak i radi nešto privatno, ma ima sve ono što jedan muškarac može da poželi ako izuzmemo fizički izgled, mada je ljepota prolazna.
I sad sam sebi srozao kriterijume kad tražim djevojku. Mislim da i onim manje lijepim treba pružiti šansu.”
(Ispovesti.com)

By Admin

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *